Nasilje

Što je nasilje?

Svjetska zdravstvena organizacija (2002.) opisuje nasilje kao namjerno korištenje fizičke snage i moći prijetnjom  ili  akcijom  prema  samome  sebi,  prema  drugoj  osobi,  ili  prema  grupi  ljudi  ili  čitavoj  zajednici,  što  bi  moglo  rezultirati  ili  rezultira  ozljedom,  smrću,  psihološkim  posljedicama, nerazvijenošću ili deprivacijom. Dok se nasiljem u obitelji smatrajusvi nasilni postupci koji se događaju između članova obitelji, tj. svi prisiljavajući , prijeteći ili kontrolirajući postupci koje koristi jedan član obitelji prema drugome.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj: 70/17, 126/19) nasilje u obitelji je:

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. spolno uznemiravanje

5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

Dakle počinitelji nasilja mogu biti trenutni ili bivši partneri koji mogu zlostavljati drugog trenutnog ili bivšeg partnera i/ili ostale srodne i/ili ne srodne članove obitelji. Zlostavljanje može uključivati ​​fizičko zlostavljanje (fizički napad koji uključuje niz ponašanja kao što su udaranje, šamaranje, čupanje kose, guranje, bacanje itd.), seksualno zlostavljanje (djela koja degradiraju i ponižavaju žrtvu i počinjena su protiv njihove volje, uključujući silovanje ) i mentalno i emocionalno zlostavljanje (poput prijetnji, verbalnog zlostavljanja, etničkog zlostavljanja, uskraćivanja novca i drugih vrsta kontrolnog ponašanja poput izolacije od obitelji ili prijatelja). Zlostavljanje može biti stvarno, prijetnja ili pokušaj te s vremenom može postati intenzivnije. Nasilje u obitelji ponekad se može dogoditi i izvan kuće, ali prijeti sigurnosti osobe unutar vlastitog doma. Te su okolnosti također uključene u definiciju zlostavljanja u obitelji. Nasilje u obitelji je zloupotreba moći i odgovornost je počinitelja, a ne žrtve. Počinitelji dolaze iz svih društvenih klasa, etničkih grupa, zanimanja i ekonomskih skupina. Nasilje u obitelji najčešće čine muškarci nad ženama, ali se ne negira postojanje nasilja nad muškarcima, niti postojanje nasilja u istospolnim odnosima, niti drugi oblici zlostavljanja.

ZAPAMTITE: Nasilje u obitelji je svaka upotreba fizičke, psihičke ili seksualne sile, stvarne ili prijeteće, u prisnom ili prisilnom odnosu. Ona može obuhvaćati jedan nasilni akt ili  određeni broj djela koja čine obrazac zlostavljanja uporabom napadačkih i kontrolnih ponašanja. Nasilje u obitelji je namjerno ponašanje. Svrha nasilja u obitelji je uspostavljanje i izvršavanje moći i kontrole nad drugima. Nasilje se koristi za zastrašivanje ili ponižavanje žrtve. Počinitelji ga najčešće koriste protiv svojih intimnih partnera, što može uključivati ​​sadašnje ili bivše supružnike te partnere u vezi. Dakle nasilje u obitelji često je obrazac prisile i kontrole koji jedna osoba vrši nad drugom. To nije samo jedan fizički napad i možda čak ne uključuje fizički čin. To uključuje upotrebu niza taktika, uključujući zastrašivanje, prijetnje, ekonomsku uskraćenost, izolaciju i psihičko i seksualno zlostavljanje. Neka od zlostavljačkih ponašanja koja počinitelji čine rezultiraju ozljedama koje štete žrtvi i fizički i emocionalno. Ostale tehnike počinitelja uključuju emocionalno zlostavljačka ponašanja. Iako ta ponašanja ne mogu rezultirati fizičkim ozljedama, oni ipak nanose psihološku štetu žrtvi.